U petak, 14. listopada u 15 sati, prvi se puta u Bosi i Hercegovini dogodilo da su bosanskohercegovačke žene organizirano i diljem cijele države, u 20 gradova, izašle na ulicu i prosvjedovale protiv rodno uvjetovanog nasilja i femicida. Ubojstvo Edine Odobašić, mlade žene, supruge i majke, koju je nekoliko dana ranije u Bihaču, davljenjem usmrtio suprug Enes Odobašić bio je okidač prosvjedima kako bi žene javno rekle da im je dosta. Da više ne žele živjeti u strahu od nasilja prema kojem će svi okretati glavu jer cijeli sustav, pa tako i zajednica, nasilje nad ženama, ubojstva žena od strane partnera, supruga, očeva i sinova tretira obiteljskom stvari. Kad dođe do ubojstva i službeno policija to tretira ‘obiteljskom tragedijom’. Tako je bilo i u slučaju ubojstva Edine Odobašić. Njezin je ubojica i suprug pobjegao, a dva dana kasnije nađen obješen pokraj Une. ‘Obiteljska tragedija’ tako je za policiju dobila svoj epilog. Femicid kao pravi naziv za ubojstvo koji je ubojica i samoubojica počinio, kojemu se točan broj u ovoj godini niti ne zna, jer takva se statistika ni ne vodi. – izgovarale su prosvjednice i prosvjednici u petak na gradskim bosanskohercegovačkim trgovima. I zahtijevali da se mijenja obiteljski zakon i kazneni zakon, počinje prepoznavati femicid kao teško kazneno djelo, kao i nasilje u obitelji, jer prema sadašnjem maksimalna kazna za ubojstvo počinjeno u obitelji je tek deset godina.
„Smatram da mnogi ljudi nisu ni svjesni što jedna žena, nad kojom se vrši nasilje, proživljava. Nisu svjesni njihovih unutrašnjih stanja, preispitivanja, kajanja za nešto što nisu uradile, strahova, želje za boljim. Nisu svjesni da posljedice tog nasilja žena osjeća na svim nivoima svoga života,“ kaže Adis Nikšić, aktivist za ljudska prava i autor stranice ‘Stub srama’ na kojima se objavljuju slučajevi mizoginije i govora mržnje upućen ženama koji se često pojavljuju i u medijima i na društvenim mrežama.
Ljudi su napokon izabrali da ne šute o nasilju nad ženama
„Raduje me činjenica da postoje ljudi koji su izabrali da ne šute. Ovi protesti su dokazali da u Bosni i Hercegovini još uvijek žive ljudi. Ljudi, kojima je ime Borba, a prezime Hrabrost. Trebamo shvatiti da je jedina alternativa protiv nasilja borba svih nas. To je teška borba za svijet u kojem žene neće živjeti u strahu, neće biti promatrane samo kao seksualni objekti, biti osporavane, uznemiravane i zlostavljane. Svijet u kojem neće biti ubijane. Mi se moramo izboriti za svijet u kojem že žene biti žive. Da, do toga smo došli jer ovo patrijarhalno društvo ubija žene“, naglasio je Nikšić.
Prosvjednice i prosvjednici u petak su i od strane prolaznika doživljavale poruke tima:
„Hoćete li sad zaplesati!, „Što izvodite, čemu sve to!“, pa do onih „Žena koja strada sama je kriva što je izazivala“. Zato je činjenica da su se u više od 20 gradova i mjesta u BiH prosvjednici protiv rodne neravnopravnosti, mizoginije i ubojstava žena organizirali kako bi nadležnim institucijama poručili da je krajnji čas shvatiti nasilje nad ženama ozbiljnim zločinom i krenuti ga zaustavljati – utoliko značajnija.
Feministice i aktivistice u nevladinom sektoru desetljećima i na različite načine pokušavaju izvršiti pritiske na vlasti da se ozbiljno uhvate u koštac s mizoginom stvarnosti koju živimo. U kontekstu BiH i njenog enormnog administrativno-političkog aparata, oni na vlasti uvijek nailaze izgovore nadležnosti i nezainteresiranosti.
Prosvjedi diljem BiH organizirani u manje od 48 sati
S ovim protestima, žene su pokazale da se mogu organizirati za manje od 48 sati i djelovati kao aktivni politički subjekti u ovoj državi. Pokazale su da ih ne zanimaju izgovori, već konkretno djelovanje odgovornih.
„Važno je da su se ovaj put žene pokazale da su svjesni politički subjekti i da su spremne organizirati se u jako kratko vrijeme i da politički mogu djelovati. Odlučile su da više neće šutjeti i trpjeti nasilje nad njima i pasivno čekati da ih neko ubije. Pokazale su da su one svoje, a ne nečije privatno vlasništvo. Jako je bitno da su u tome sve žene u BiH i da su svjesne da se jedino zajedno i solidarno mogu uhvatiti u koštac s patrijarhalnim sistemom. Od tog sistema zahtijevaju odgovornost da zaustavi nasilje koje se svakodnevno provodi nad ženama. Jedino bez mizoginog i patrijarhalnog nasilja žene mogu biti slobodna bića“, govori nam Gorana Mlinarević, nezavisna feministička istraživačica.
„Moram priznati da sam strašno razočarana odzivom što se tiče Zenice. Nakon masa koje su ugovorenim prijevozom dolazile na koncerte i predizborne skupove strašno je vidjeti kako nije bilo ni 40 ljudi na današnjem protestu. Poražavajuće. Međutim, s druge strane sam itekako na ponosna na sugrađane i sugrađanke koji su se ipak odazvali pozivu i podržali poruku da nećemo šutjeti, niste same i femicid je zločin koji treba prijaviti, procesuirati i kazniti“, istaknula je Ena Šehić, novinarka Radioactive Zenica i aktivistica za ljudska prava
Dodaje da je najveći razlog zbog čega nije bio veći odziv je to što, htjeli mi to priznati ili ne, živimo u tradicionalno patrijarhalnom društvu koje beneficira od nasilja i održavanja izopačenih “vrijednosti”. Strah od nepoznatog, ili onog što se u ovom društvu često naziva zapadnjačkog, koristi se kao glavni alat kontroliranja ljudi i upravo zbog toga veliki broj nasilja nad ženama se nikada ne prijavi i samim time ubojstvo ne spriječi.
„I na ovaj prosvjed sam došla iz istih razloga zašto se aktivistički zalažem protiv rodno uvjetovanog nasilja. Žene su postale brojke i dio statistike crne kronike, a ja tome poručujem: „Nije me mama rodila da šutim, mama je rodila revoluciju!“, naglasila je Šehić
Mnogi mediji u BiH pridonose mizoginiji
Problem nasilja nad ženama nije etički tretiran u medijskom diskursu. O nasilju nad ženama se izvještava kroz crnu kroniku s naglaskom na horor počinjenog nasilja i senzacionalizam koji se očituje u isticanju brutalnosti nasilnika, pomnom opisivanju detalja nasilja.
U medijima su nasilnici prikazani iz ugla njihovih susjeda koji redovito tvrde kako nasilnike poznaju kao dobre i brižne. Žrtve nasilja su stigmatizirane da su neprimjerenim ponašanjem provocirale nasilje i da su zapravo one krive. Posebno je zabrinjavajuće da najčitaniji portali u BIH, čiji urednici sjede na mjestima Vijeća za štampu i online medije u BiH, redovito objavljuju senzacionalističke izvještaje o nasilju nad ženama.
„Moram priznati da sam bio ponosan na sve žene, ali i muškarce, koje su izašli na ulice i pokazali da femicid treba biti tretiran prvenstveno društvenim problemom protiv kojega se svi moramo udružiti i boriti. Važno je i da muškarci oštro osude svaki oblik nasilnog ponašanja prema ženama. Nažalost, mnogo žene koje proživljavaju nasilje nisu dovoljno osnažene da prijave nasilnika, te se nadam da će ove slike iz bosanskohercegovačkih gradova bar malo ohrabrile žrtve da prijave nasilje kroz koje prolaze“, kaže Mirnes Bakija, istraživački novinar, posvećen analizi marginaliziranih skupina u bosanskohercegovačkom društvu i višestruko nagrađivani aktivist za ljudska prava .Ono što ga posebno zabrinjava je to što se slučajevi femicida vrlo brzo sve zaborave, se do novog slučaja ubojstva žene. Smatra da o femicidu, ali i svim oblicima nasilja prema ženama, treba stalno upozoravati i govoriti.
„Živimo u patrijarhalnom društvu, gdje se nasilje nad ženama relativizira, a zakon još uvijek ne prepoznaje femicid kao zaseban zločin. Pogledajte samo društvene mreže na kojima se često izruguju najteži oblici seksualnog nasilja. Gdje se žrtva stavlja u kontekst da je „tražila“ i „izazivala“. Kao novinar moram priznati da mnogi mediji ne poštuju odluku žrtve da li želi istupiti u javnost, te da li je spremna govoriti o tome. Termini koji se koriste u medijskim sadržajima često banaliziraju nasilje, koji potom potiču korisnike i korisnice društvenih mreža da opravdavaju nasilnika“, ističe Bakija.