Od 27 država članica EU u njih šest je prostitucija ilegalna. Među tih šest, samo Hrvatska i Rumunjska zbog toga kažnjavaju samo seksualne radnice. Litva kažnjava i njih i klijenta, a Francuska, Irska i Švedska samo klijenta.
Ivana Radačić – predstavljanje istraživanja o prostituciji Instituta Ivo Pilar
Istraživanje Instituta Ivo Pilar o prostituciji u Hrvatskoj, provođeno od 2019. godine, pokazalo je da se i policajci i suci, dakle ljudi koji otkrivaju, privode i sude osobe osumnjičene za prostituciju, izjašnjavaju kako bi prostituciju trebalo legalizirati. Njima treba pridružiti i zdravstvene djelatnike, koji upozoravaju kako je izlazak prostitucije iz mraka ilegale bitan za zdravlje jer bi se osobe koje se bave tim poslom redovito kontrolirale i, prema potrebi, liječile, dok su sada ispod zdravstvenih radara jer strahuju da će biti otkrivene i kažnjene. Za legalizaciju su i osobe koje se bave prostitucijom jer su sada, dok su u sferi nelegalnog, izloženije nasilju i raznim oblicima maltretiranja, kako klijenata tako i organizatora prostitucije. To nasilje se ne usuđuju prijaviti jer znaju da će završiti na sudu, gdje će biti dodatno ponižene i viktimizirane. Iskorištavaju ih čak i policajci koji im za seksualne usluge nude svoju zaštitu.
Svi traže dekriminalizaciju prodaje seksualnih usluga
Studija Odbora Europskog parlamenta za prava žena i rodnu ravnopravnost (FEMM) o propisima država članica o prostituciji i njihovim implikacijama na prava žena donijela je preporuke za zakonodavstvo EU. Ponajprije, traži se da se u Direktivu o trgovini ljudima doda kriminalizacija klijenata koji kupuju neregulirane usluge prostitucije u zemljama gdje je ona legalizirana jer bi se tako spriječilo da se u prostituciju uvuku žrtve trgovine ljudima. Nadalje, trebalo bi uvesti posebno kazneno djelo svjesnog kupovanja seksualnih usluga od žrtava trgovine ljudima. Potrebno je pozabaviti se temeljnim uzrocima prostitucije, od kojih su najčešći žensko siromaštvo, društvena isključenost i diskriminacija, pa se stoga predlaže poseban fond za europsku pomoć ugroženim ženama, povećanje socijalnih naknada i uvođenje minimalne plaće za siromašne žene.
Iste zaključke predlaže i Institut Ivo Pilar, a to su: dekriminalizacija prodaje seksualnih usluga, efikasne javne politike protiv nepovoljnih socioekonomskih uvjeta koji su najčešći razlog ulaska u prostituciju te uspostavljanje sustava podrške i strategije izlaska za one koji žele izaći iz prostitucije.
Zlostavljanje i zlouporaba žena
Voditeljica istraživanja Ivana Radačić kao argument za potrebu legalizacije prostitucije izvukla je i činjenicu da, dok je ona kriminalizirana, široke su mogućnosti zlostavljanja i zlouporabe žena, a za razliku od drugih članica EU, nemamo niti bilo kakav sustav potpore za seksualne radnike niti strategiju napuštanja tog posla.
Međutim, hrvatska politika i zakonodavstvo očito ne slušaju niti preporuke međunarodnih institucija niti domaćih istraživača i stručnjaka izravno uključenih u problematiku prostitucije. Činjenica da će zbog prostitucije biti kažnjena samo osoba koja se njome bavi, a riječ je uglavnom o ženama, ali ne i kupac usluge, što su uglavnom muškarci, samo je još jedan dokaz kako je priča o rodnoj ravnopravnosti samo to – prigodna priča s političkih govornica na prigodne datume. Istraživači Instituta Ivo Pilar upozorili su kako je kriminalizacija osoba koje prodaju seksualne usluge oblik rodne diskriminacije te da nitko od osoba uključenih u istraživanje ne smatra kako su glavni problem osobe koje se bave prostitucijom, nego organizatori i klijenti.
Policiji sama prostitucija ne predstavlja značajnu društvenu opasnost, nego su to trgovina ljudima, dilanje droga i šverc oružja kao kaznena djela koja su često povezana s prostitucijom. Legalizacija je rješenje i za policajce i za suce i za same seksualne radnike i radnice, no da bi se to dogodilo, treba postojati politička volja da se to pitanje uopće pokrene. A niti jedna politička stranka u svojim programima nema niti slova o problematici prostitucije. Lakše se i bezbolnije pretvarati da ona ne postoji.
Slovenija je dekriminalizirala prostituciju, Srbija razmišlja o tome
U Sloveniji je ta politička volja ipak postojala pa je prostitucija dekriminalizirana, a slovenski sudovi kažnjavaju eksploataciju i zlostavljanje, ali ne i samu prostituciju.
Nešto se kreće i preko istočne granice, u Srbiji, gdje Sindikat policije i policijskih starešina traži legalizaciju prostitucije uz argument da bi policajci tako bili oslobođeni besmislene aktivnosti suzbijanja nelegalne prostitucije i mogli bi se fokusirati na trgovinu bijelim robljem. Uz to, podsjećaju da je, u zemljama gdje je prostitucija legalna, ona još jedan od izvora prihoda države. Za razliku od Hrvatske, u Srbiji je za sada kažnjivo i prodavati i kupovati seksualne usluge, pa su tako na udaru pravosuđa i klijenti, a ne samo seksuale radnice. Kazne se kreću od 427 do 1280 eura ili od 30 do 60 dana zatvora.
Modeli regulacije prostitucije
LEGALIZACIJA: osobe se moraju registrirati, dobiti dozvolu za rad i tako stječu pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, kao i pravnu zaštitu u slučaju nasilja, prijetnji i zlostavljanja.
DEKRIMINALIZACIJA: ne postoji zakonska zabrana prostitucije nego je ona regulirana zakonom o radu, a ne nekim posebnim zakonom. Ovaj model primjenjuje se u Novom Zelandu i nekim dijelovima Australije.
DJELOMIČNA DEKRIMINALIZACIJA: kupnja i prodaja seksualnih usluga su legalni, ali su zabranjeni bordeli i organizirana prostitucija.
NORDIJSKI MODEL: ne kažnjavaju se pružatelji seksualnih usluga nego klijenti i oni koji omogućavaju prostituciju kao što su bordeli, makroi i slično.
ILEGALNA: kupovina, prodaja i omogućavanje prostitucije su kriminalne radnje, a kažnjavaju se osobe koje se bave prostitucijom, baš kao i u prošlosti, kad su kažnjavane bile samo prostitutke. Takva regulativa proizlazi iz stava da je prostitucija nemoralna i nepoželjna društvena pojava koju treba suzbiti zabranom i kažnjavanjem.