Stopa zaposlenosti radno sposobnih muškaraca u EU je 2019. iznosila 79 posto, a žena 67,3 posto. Dok osam posto muškaraca radi na nepuno radno vrijeme, žena u takvom radnom statusu je gotovo trećina, a još ih je više među ženama slabije ekonomske moći, kao što su samohrane majke, njegovateljice, žene s invaliditetom, migrantice, pripadnice LGBTIQ+ zajednice te mlade i starije žene. Ni to nije dovoljno: u prosjeku primaju 14 posto nižu satnicu nego muškarci, a jaz u mirovinama je više nego dvostruko veći – 29,5 posto.
Što je najgore, u sektorima skrbi, čišćenja, maloprodaje i obrazovanja, u kojima prevladavaju žene, rad je manje cijenjen i manje plaćen nego u sektorima u kojima prevladavaju muškarci, premda ovi “ženski” sektori imaju visoku socioekonomsku vrijednost, a pokazali su se ključnima upravo u vrijeme pandemije. Istodobno, ona je znatno pogoršala životne uvjete žena zaposlenih u kulturi i umjetnosti, onih koje upravljaju mikropoduzećima i malim poduzećima te onih koje rade na poljoprivrednim gospodarstvima.
Nadalje, nasilje nad ženama je poraslo od početka pandemije – u nekim državama članicama čak za 30 posto, a prema izvješću Europola drastično je poraslo seksualno zlostavljanje djece na internetu. Seksualno obrazovanje te sigurni i zakoniti pobačaji u nekim su zemljama nepostojeći, nedostupni ili izrazito ograničeni, a autonomija djevojaka i žena da donose slobodne i neovisne odluke o svom tijelu preduvjet su za ekonomsku neovisnost što je ključno za postizanje rodne ravnopravnosti i iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja.
Nejednakost plaća, nasilje i pristup zdravlju
Sve te crne statistike potaknule su europarlamentarce da jučer, 15. prosinca, usvoje još jednu Rezoluciju o rodnoj ravnopravnosti, ovoga puta fokusiranu na tri ključna problema: nejednakost u plaćama, nasilje nad ženama i pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju. Sa 500 glasova za, 105 protiv i 87 suzdržanih izglasali su dokument kojim traže izjednačavanje plaća, suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja i zaštitu žrtava.
Od članica EU traži se da iskorjenjuju nesiguran i nedobrovoljan rad na nepuno radno vrijeme kako bi se poboljšao položaj žena na tržištu rada te da provode politike kojima će se povećati vrijednost rada, plaća, radnih i životnih uvjeta svih radnika i njihovih obitelji. Štoviše, europarlamentarci pozivaju države članice da uvedu sankcije za poduzeća koja se poštuju rodnu ravnopravnost, a Europsku komisiju da se takvim poduzećima ne dodjeljuju sredstva iz fondova EU te da u okviru strukturnih fondova podrži ekonomsku neovisnost žena. Kako su žene opterećene i skrbi o članovima obitelji državama se predlaže da potiču poslodavce na donošenje mjera prilagođenih obiteljima, primjerice smanjenje broja radnih sati što bi omogućilo bolju skrb za djecu zaposlenika.
Zabrinjavajući antirodni i antifeministički pokreti
Države članice pozvane su da osiguraju kako bi zlostavljači žena i obitelji bili identificirani i uhićeni, da poboljšaju pristup pravosuđu i skloništima te da uvedu posebne programe za zaštitu i praćenje žrtava nasilja. Bugarska, Češka, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka pozvane su da napokon ratificiraju Istanbulsku konvenciju, a Rezolucijom se traži i donošenje sveobuhvatnog zakonodavstva EU o rodno uvjetovanom nasilju.
Komisija i države članice pozvane su da pruže veću potporu borcima za ljudska prava te pružateljima zdravstvene skrbi i organizacijama civilnog društva koje rade na promicanju spolnog i reproduktivnog zdravlja. To je posebno važno u svjetlu činjenice da su se diljem Europe pojavili “zabrinjavajući antirodni i antifeministički pokreti koji dovode u pitanje ostvarena postignuća i napredak i time ugrožavaju demokratske vrijednosti”, stoji u Rezoluciji.
“Kako bismo riješili problem nejednakosti, moramo povećati plaće, braniti i promicati visokokvalitetne univerzalne javne usluge, kao što su besplatan pristup zdravstvu i obrazovanju, ali i pristup stanovanju i pravosuđu. Borba protiv svih oblika nasilja nad ženama mora biti prioritet. To je jedini način za postizanje ravnopravnosti žena i muškaraca”, rekla je u svom govoru pred Parlamentom Sandra Pereira, zastupnica iz Portugala i izvjestiteljica EP-a o rodnoj ravnopravnosti.
Aktivnije politike borbe protiv nasilja u partnerskim vezama
Podsjetimo, u listopadu su europarlamentarci izglasali također jednu važnu rezoluciju o zaštiti žena i djece od nasilja intimnih partnera nakon razdvajanja, a koja je također proizašla iz namjere primjene aktivnih politika za smanjenje rodno uvjetovanog nasilja. Tu je riječ o zabrani primjene tzv. sindroma otuđenja od roditelja u čijoj je praksi Hrvatska počela prednjačiti.
U obje rezolucije osuđuje se rodno uvjetovano nasilje i obiteljsko nasilje te iznose činjenice kako se ono događa u puno većoj mjeri nego što ga žrtve prijavljuju, te kako se događa puno prije nego dođe do tjelesnog napada i femicida. U obje se rezolucije govori i o oblicima emotivnog, psihičkog i ekonomskog nasilja koje nasilni partneri primjenjuju kao sustavne i planske nasilničke metode prema partnericama ili partnerima, a stavljeni su pod pojam ‘prisilna kontrola’ što je u nekim državama postalo i kazneno djelo. To je smjer u kojem valja educirati stručnjake kojima je posao suzbijanje, preveniranje i pružanje pomoći kako bi te oblike nasilja znali prepoznati i žrtvama bili u stanju pružati pravovremenu i učinkovitu pomoć. A upravo u tome kaskaju sve institucije države, od socijalne skrbi, preko policije do pravosuđa.
Rodno nasilje počinje u djetinjstvu
“Nasilje muškaraca prema ženama počinje nasiljem dječaka prema djevojčicama, a dobno prikladan sveobuhvatan spolni odgoj te educiranje o seksualnosti i vezama ključni su za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i stjecanje vještina u djece i mladih koje su im potrebne za izgradnju sigurnih odnosa u kojima nema seksualnog ni rodno uvjetovanog nasilja, kao ni nasilja koje vrše intimni partneri”, jasni su europarlamentarci. Države članice su pozvane da uvedu obrazovanje koje će mlade poučavati stvaranju zdravih odnosa, rodnoj ravnopravnosti, uzajamnom poštovanju, nenasilnom rješavanju sukoba, pravu na osobni integritet, što je to rodno uvjetovano nasilje… Države su pozvane i na borbu protiv seksizma i rodnih stereotipa u obrazovnim sustavima jer su rodni stereotipi temeljni uzrok rodne nejednakosti i utječu na sva područja društva.