Kako osmisliti život u izolaciji pitanje je kojim se intenzivno bavimo proteklih mjesec dana otkako nas je pandemija koronavirusa prisilila na dug boravak u kući i značajnu promjenu uobičajenog načina života. Motivacijske poruke što sve možemo raditi najčešće se odnose na one poslove u kući za koje nikada nemamo dovoljno vremena, kao što je temeljito pospremanje ormara, čitanje knjiga ili gledanje filmova. Rijetko čujemo poruke kako je ovo vrijeme odlična prilika za poboljšati bliskost i produbiti intimnosti s partnerom i unaprijediti seksualni život. S druge strane, znamo li što činiti i kako ne dopustiti da nam prisilna izolacija i boravak u kući ne pokvari bliskost i ne pokvari odnose s partnerom? O tim smo temama razgovarali s Natašom Barolin Belić, seksualnom i gestalt terapeutkinjom.
Javljaju li vam se ljudi s problemima koji su im nastali u odnosima s partnerom, a uzrokovani bi bili izolacijom i puno većom količinom vremena koju sada zajedno provode zatvoreni u svom domu?
Ovo je uistinu neobična situacija koja je značajno promijenila naše svakodnevne živote. Za očekivati je da će ljudi imati poteškoća u odnosima, da će se pojaviti problemi, pa da će kod nekoga biti i erupcije. Izolacija za sada traje samo tri tjedna i to je prekratko razdoblje da bi neka od tih mogućih situacija eskalirala. Znamo da ljudi ionako znaju godinama trpjeti, pa činjenica da se još uvijek ne obraćaju za pomoć zbog ove situacije ne znači da poteškoća i problema nema. Vidjet ćemo jasnije što će biti nakon još nekoliko tjedana izolacije. Ako su točne informacije na koje sam naišla nedavno, a dolaze iz Kine, tamo je nakon izolacije u postupke razvoda ili prekida veza ušlo više od 60 posto parova. Nadam se da se taj scenarij kod nas neće događati, jer postoje dobri načini kako se ovu neobičnu situaciju može lijepo prevladati.
Sada posebno budimo tolerantni jedni prema drugima
Kako da to vrijeme u kojem partneri sada moraju puno više boraviti zajedno što bolje iskoriste i kako, kad se pojave poteškoće, da ih prevaziđu?
Prvo valja naglasiti kako je važno da ljudi budu tolerantni prema osobi s kojom žive. Trebamo biti svjesni kako su ovo izvanredni uvjeti i da je u takvim neuobičajenim okolnostima upravo međusobna tolerancija najvažnija. Nadalje, moramo osvjestit s kojim se konkretnim problemima u ovakvim izvanrednim okolnostima suočavamo. Svi smo u istom prostoru, a u Hrvatskoj su u prosjeku stanovi mali da bismo imali dovoljno mjesta odvojiti se jedni od drugih i dobiti tako prostora za svoju privatnost u tijeku dana. Osjećaj da nemamo prostora za privatnost inače zna utjecati na smanjenje seksualne želje. Psihički pritisak ekonomske brige koja u ovoj situaciji objektivno postoji za veliki broj ljudi također smanjuje seksualnu želju. Tu su i djeca, koja se ne mogu igrati kao i ranije, koja postaju zahtjevnija i nervoznija, što može izazivati ljutnju I bijes kod roditelja, što također utječe na seksualnu želju. Nadalje, imamo parova koji i ranije nisu imali dobru komunikaciju, ali su funkcionirali dobro jer je svatko bio na svom poslu, pa u ono par sati u danu koje bi proveli zajedno nije bilo vrijeme kad bi problem isplivao na površinu. Velika je vjerojatnost da će takvi parovi u ovim okolnostima imati pogoršane odnose, a nisu bili svjesni da imaju nekih problema. Sve su to izazovi koji će isplivati na površinu, a koje valja osvijestiti i u prvom koraku bilo bi najbolje priznati partneru da je stvarno teško živjeti u ovim izvanrednim okolnostima. Ako se to skriva, situacija neće biti lakša, bit će dvostruko teža.
Dakle, prvi je korak priznati da je stvarno teško živjeti skupa u ovim okolnostima i onda otvoriti komunikaciju?
Da, prvo moramo biti iskreni i reći jedan drugome da ovo nismo birali i da nije lako. Potom se otvoreno zapitati što ustvari želimo. Hoćemo li u ovim okolnostima odustati od bliskosti i samo preživljavati ili…? Ako se par dogovori da je baš to njihov izbor, onda u redu. Međutim, mislim da to nije najmudriji izbor. Puno je mudrije pokušati pronaći vrijeme za bliskost i intimnost i kroz njih doći do snage koja će paru omogućiti da izdrži ove teške okolnosti i izolacije i promjene načina života.
Što biste konkretno savjetovali, kako da to postignu, postoje li neke metode?
Prva bi preporuka bila, ako se ikako može, da se ne bude 24 sata zajedno. Još uvijek možemo izaći van i neka svatko u danu odvojeno uzme to vrijeme i priliku biti malo sam. Druga preporuka je ne nametati svoje stavove i svoje ideje kako u ovoj situaciji fizičke distance treba živjeti, kako organizirati dan, razinu higijene i slično. Primjerice, jedna mi je klijentica rekla da se svaki puta kad dođe iz vana opere i promijeni odjeću i to traži od svojih ukućana. Mislim da trebamo slušati preporuke Stožera ali ne nametati neke svoje dodatne mjere ljudima s kojima živimo. Isto je i s drugim navikama, neki su dnevni, neki noćni tipovi i u ovim će okolnostima to doći do izražaja. To su stvari koje će izazivati tenziju i smanjivati želju za bliskosti i želju za intimnosti i zato u ovoj situaciji trebamo prihvatiti ta ponašanja i navike svojih partnera. Ne smijemo ni omalovažavati tuđi strah, jer nisu svi ljudi staloženi i hrabri. Uvijek postoje ljudi koji su anksiozniji i imaju više straha i na to se ne smije odmahnuti rukom, jer tako se ne može sačuvati bliskost. Dakle, treba čuti i primiti sve one emocije koje će nam partner dati, bez obzira je li to strah, panika, histerija… To trebamo moći primiti, kao što vrijedi i obrnuto, jer će nam upravo ta širina primanja emocija sačuvati i osnažiti bliskost. I valja komunicirati. Oni parovi koji nisu imali razvijenu međusobnu komunikaciju trebali bi se potruditi razgovarati više. Nije bitno koje su teme, neka budu svakodnevne, kako ćemo urediti stan, koji ćemo gledati film i slične dnevne stvari, samo da budemo u verbalnom kontaktu.
Parovi koji izaberu bliskost su heroji
Što je s organizacijom poslova kod kuće, to znaju najčešće biti i povodi svađama, narušavanju odnosa…?
Tu se treba jasno postaviti. Događa se da netko u paru ima posla, radi od kuće, a drugi nema, pa ovaj prvi podrazumijeva da su automatski kućanski poslovi briga ovoga koji nema posla. Takav stav jako kvari odnose, zato se i s rasporedom oko kućanskih poslova treba dogovarati. Tada nam neće biti narušena bliskost. Ono što je važno u ovakvim vremenima je zagrliti se i čvrsto se držati. Leći na krevet, bez razgovora i priče i dugo se držati. Kod parova kod kojih ima puno svađa teško će se to dogoditi, a kod onih koji to mogu neka puste da taj čvrsti zagrljaj traje što duže. Neka se maze, dodiruju i puste da se želja pojavi. Ako se želja ne dogodi i to je dobar način da jedan drugome damo snagu i razumijevanje i razmjenu emocija.
Što sve parovi, partneri, mogu napraviti da pojačaju bliskost i lakše prebrode izolaciju?
Mogu u svom domu upriličiti odlazak na večeru. Skuhaju skupa jelo i svečano se obuku te prirede stol za romantiku. Uživaju kao da su u nekom dobrom restoranu. Mogu pustiti glazbu, zaplesati i doživjeti takvu romantiku. U samo par koraka mogu snažno ojačati bliskost i produbiti emocionalni odnos. S obzirom da smo i manje fizički aktivni ovih dana preporuka je i da parovi zajedno vježbaju u stanu. Može im to biti jedan mali ritual bliskosti koji će ponavljati često, bit će u fizičkom kontaktu kroz vježbe, a ta fizička povezanost opet može dovesti do želje. Preporučila bih ljudima da budu kreativni. Da se zaigraju i rade ono što možda nikada nisu. Igraju neke uloge, gledaju erotske filmove, a ima i igara s karticama na seksualne asocijacije. Iz takvih se igara mogu izrodili lijepe seksualne priče. Parovi koji se odluče i izaberu razvijanje i njegovanje bliskosti u ovim izazovnim vremenima, su parovi heroji.
Hoće li pandemija koronavirusa utjecati na ljude na način da će promijeniti i svoj odnos prema bliskosti?
Nadam se da za većinu ljudi neće stvari biti iste i to se nadam u pozitivnom smislu. Sigurno će uvijek biti onih koji jedva čekaju da ovo prođe i da se vrate na staro, kao što to čine oni mladi ljudi koji se zatvaraju u kafiće i masovno druže, jer ne mogu izdržati promjenjene životne okolnosti. Ipak, nadam se da će većina ljudi iz ove, uistinu neobične i za sve vrlo zahtjevne situacije, nešto naučiti. I bilo bi dobro da kad to prođe, o vremenu i načinu kako smo proveli tzv korona vrijeme – pričamo sa ponosom, jer smo svoj život učinili boljim, a ne lošijim. Iskoristimo ovo vrijeme kad smo više zajedno i postanim parovi heroji. U ovim uvjetima svatko od nas može napraviti nešto nenormalno lijepo. Istina, to zahtijeva puno zrelosti i odgovornosti, ali ja vjerujem da ovakva vremena mogu izroditi i zrelost i odgovornost kod ljudi koji to žele.