“Sramota je, smijat će se susjedi”.
Možda je i ubijena Nizama Hećimović čula takvu rečenicu kad je napokon odlučila prijaviti svog partnera Nermina Sulejmovića. Ili neku sličnu, kakvima se često nastoje obeshrabriti žene kad u nekoj od policijskih postaja u BiH potraže pomoć i zaštitu. No, Nizama je bila uporna i prijavila je nasilnika, policija je prijavu poslala na sud, sutkinja Lejla Numanović ju je odbacila jer u njoj nije bilo dovoljno dokaza da bi se izrekla mjera zaštite… Uz prijavu nije bila priložena kaznena evidencija pa sutkinja nije imala podatak o prethodnm kaznenim djelima i presudama protiv Sulejmanovića premda je on bio recidivist.
Iz izjave sutkinjine šefice Slobodanke Kojić može se iščitati da je sutkinja valjda pomislila kako je pred njom miran i nevin građanin kojega žena optužuje bez razloga. U ovu tragičnu priču treba uvrstiti i činjenicu da je većina lokalnih policajaca poznavala prijavljenog i njegovu povijest nasilničkog ponašanja.
Svi u lancu svoj su posao odradili površno, preko volje, “lijevom nogom”, a posljedice su troje mrtvih, troje ranjenih, devetomjesečna beba koja je gledala krvavo ubojstvo majke… I više od 15 tisuća pratitelja Instagrama jer je Nermin Sulejmanović trenutak ubojstva bivše partnerice počinjenog u bosanskohercegovačkom Gradačcu protekli tjedan snimio i učinio live spektaklom. Prije nego je policija skinula tu snimku femicida s ubojičina profila na stotine je pratitelja ubojici izrazilo odobravanje i pohvale činu ubojstva žene.
GREVIO: Blage kazne zbog tolerancije nasilja nad ženama
Piše: Branka Stipić
Najnovije izvješće neovisnog stručnog tijela Vijeća Europe GREVIO koje prati provedbu Istanbulske konvencije, a objavljeno je u studenome prošle godine, kao da je predvidjelo upravo ovakav ritam zločina i kazne: “U oblasti krivičnog gonjenja i procesnog prava, GREVIO u ovom izvješću izražava zabrinutost da nasilje u obitelji i druge oblike nasilja nad ženama suci u Bosni i smatraju krivičnim djelima niske društvene opasnosti. Identificirane su zabrinjavajuće sudske prakse i prakse izricanja kazni, kao što je pretežito korištenje olakotnih okolnosti, velika uporaba sporazuma o priznanju krivnje i izricanje vrlo blagih kazni, što u konačnici za posljedicu ima osjećaj nekažnjivosti među počiniteljima i žrtvama. Ipak, civilno društvo i studije ukazuju na raširenost patrijarhalnih stavova, rodnih stereotipa i tolerancije prema nasilju nad ženama”, dijagnoza je GREVIO-a. Istraživanje o rasprostranjenosti nasilja pokazalo je da ga je doživjelo 48 posto žena u BiH, no GREVIO procjenjuje da je ta brojka i znatno veća.
Sandi Dizdarević, profesor kriminalističke psihologije i kriminalističkog intervjua i bivši istražitelj tužiteljstva, uvjeren je da su se ova ubojstva mogla spriječiti. Kaže kako je potrebno promijeniti metodologiju istraživanja obiteljskog nasilja, za što treba educirati istražitelje. Ti istražitelji ne smiju imati predrasuda, moraju obavljati uviđaje i pretrese kako bi se izbjegla paradigma da je “žrtva odustala od prijave” jer puno je razloga zašto žrtve odustaju. Potom, žrtvu treba ukloniti iz lokalne sredine, a osumnjičenog zadržati u policiji. Jasno, za to treba promijeniti zakon tako da se u njega uvede obavezan pritvor za kaznena djela kao što je femicid.
“Zamislite kada bi se jedan osumnjičeni za femicid osudio na 30 godina zatvora, generalna i specijalna prevencija bi već postizala efekte“, zaključuje Dizdarević.
Svemu je kriv patrijarhat i veličanje toksične muškosti, čvrsto je uvjerena Melika Sendić, predsjednica Centra ženskih prava u Zenici. “Obrazovne institucije rade po patrijarhalnim obrascima, a vode ih ljudi koji ne razumiju rodne uloge, određene već od vrtića. Takav se odgoj nastavlja i kod kuće”, kaže Melika Sendić.
Društvo propagira nasilni tip muškarca
„Samo u posljednjih mjesec dana imali smo seriju napada na žene i u Hrvatskoj i u BiH i u RS. Ali, ne vidimo da takvo stanje smeta većini. Vi u Hrvatskoj imate molitelje koji se mole za čednost žena dok se istovremeno ne mole za sposobnost muškaraca (posebno nasilnika) da preuzmu odgovornost za vlastite postupke i da za njih odgovaraju. Već trideset godina na prostorima bivše Jugoslavije na djelu je retradicionalizacija i repatrijarhalizacija. Naše bake i djedovi su se borili protiv fašista i nacista, kao i domaćih kolaboracionista, obnovili su zemlju, a nisu gubili vrijeme na klečanje po trgovima i parole poput ‘rađaj, ne odgađaj’”, kaže psihologinja Slobodanka Lazić. Nastavlja tvrdnjom da današnja društva nemaju viziju napretka i ne nude nadu nego neku iskrivljenu, mitsku sliku o nekakvoj slavnoj prošlosti ukorijenjenoj u ratovima, čime se propagira nastilni tip muškarca. Primjećuje da se u javnom prostoru odgovornost sa nasilnika preusmjerava na žrtvu i druge instance. Stereotipni je stav da je žrtva, ako je ženskog roda, zaslužila nasilje.
Ukratko, u današnjici je nasilje postalo način života koji se prenosi s generacije na generaciju, a tome pomaže i internet jer prenosi vrijednosne obrasce koje će obitelj njegovati. Razorna epidemija rodno zasnovanog nasilja nad ženama hrani se patrijarhalnom matricom društva i mizoginijom, a vrhunac je live spektakl ubojice Sulejmovića kojeg je pratilo petnaest tisuća ljudi.
Nakon femicida su održani i brojni prosvjedi širom Bosne i Hercegovine čija je poruka da se nasilje ne događa negdje daleko i da na njega ne smiju žmiriti niti prijatelji, rođaci, susjedi…, a pogotovo ne državne institucije.
Ponavlja se ista greška: ignoriranje prijava žrtava
Nakon femicida u BiH su održani brojni prosvjedi u kojima je iskazan bijes i ogorčenje zbog porasta nasilja nad ženama i sve slabijim odgovorima nadležnih institucija.
“Ova situacija nas je duboko potresla jer naša organizacija već duži niz godina radi na osnaživanju žena i djevojaka, žrtava svih oblika rodno zasnovanog nasilja. Pružamo im psihosocijalnu i pravnu pomoć i osnažujemo ih da prijave nasilje i da zatraže pomoć od nadležnih institucija čija je dužnost da se ozbiljno bave ovim problemom, upozorava Ada Abida Pehlić, predsjednica Udruženja “Novi Put“ u Mostaru. Dodaje da pružaju besplatne usluge savjetovanja i djeci koja su sekundarne žrtve obiteljskog nasilja.
Ove godine su pokrenuli i mobilne timove koji djeluju na području Hercegovačko- neretvanske županije i Zapadno-hercegovačke županije koji pružaju psihosocijalnu podršku. Svaki tjedan obilaze drugi grad. “Nakon ovog femicida, pitamo se kako dalje jer je i ova žrtva jedna od onih koja je zatražila pomoć i prijavila nasilje, ali vidjeli smo da je odbijena mjera zabrana prilaska te da je sutkinja odbila zahtjev izricanja mjere zabrane pristupa“, ističe Pehlić i podsjeća da su se u BiH dogodili brojni slučajevi femicida, no i nadalje se ponavlja ista greška: ignoriraju se prijave žrtava što potiče nasilnike da nastave činiti nasilje.