Prema najnovijem eurobarometru o utjecaju pandemije COVID-19 na žene, kojeg je ovih dana, u povodu Međunarodnog dana žena, objavio Europski parlament, u mnogo čemu smo iznad prosjeka EU. Nažalost, i ovoga puta ne po dobrome.
Od svih 27 članica EU, žene u Hrvatskoj su se najviše brinule i najviše su im nedostajali prijatelji i obitelj. Znatno više od EU prosjeka bile su zabrinute za svoju budućnost, osjećale se zarobljene u kući, usamljene, depresivne i zabrinute zbog svog mentalnog zdravlja. Dvostruko više nego druge Europljanke pokušavale su se riješiti stresa same – kroz hobije, rekreaciju ili sport. Ženama u drugim zemljama su u tome najviše pomagali prijatelji ili obitelj, obiteljski liječnici, psiholozi i terapeuti.
Čak 84 posto ispitanica u Hrvatskoj smatra da je pandemija u njihovoj zemlji utjecala na porast fizičkog i emotivnog nasilja nad ženama, a najviše je među njima onih koje smatraju da je taj porast izrazito velik. Mnoge su se tako izjasnile i na temelju osobnog iskustva, jer je gotovo trećina hrvatskih ispitanica odgovorila kako poznaje ženu koja je u pandemiji doživjela online nasilje, 24 posto ih poznaje neku koja je doživjela obiteljsko nasilje ili maltretiranje na radnom mjestu, 22 posto neku koja je doživjela maltretiranje na ulici ili ekonomsko nasilje. Sve te brojke su također znatno veće od EU prosjeka.
Olakšati prijavu nasilja policiji i drugim službama
Koje su to ključne mjere koje bi trebalo poduzeti da se rodno uvjetovano nasilje smanji? Za ispitanice iz Hrvatske najvažnije je olakšati prijavu nasilja policiji i drugim službama, i u tome su znatno iznad EU prosjeka. Druga najvažnija mjera, po čemu smo prve u Europi, jest jačanje financijske neovisnosti žena dok je Dankinjama od svih EU zemalja ta mjera najmanje važna jer su, očito, financijski dovoljno neovisne. Štoviše, čak 27 posto hrvatskih ispitanica je odgovorilo da su za vrijeme pandemije postale ekonomski ovisnije o partneru, rođacima ili prijateljima, dok je EU prosjek rasta ekonomske ovisnosti 19 posto.
Ispitanicama u 27 EU zemalja postavljeno je i pitanje kojim bi se rodno uvjetovanim problemima Parlament trebao najviše baviti. Gotovo polovici njih prvo mjesto dijele trafficking i seksualno iskorištavanje žena i djece te psihičko i fizičko nasilje nad ženama. Slijedi problem razlike u plaćama žena i muškaraca i utjecaj na razvoj karijere. Hrvatskim ispitanicama lista prioriteta je nešto drugačija: najvažnije im je rodno uvjetovano nasilje (55 posto), potom trafficking i seksualno iskorištavanje (47 posto), a odmah iza njega je razlika u plaćama (46 posto). Isti postotak glasova je razlika u plaćama dobila i u Francuskoj i Latviji, dok je taj problem najmanje važan Rumunjkama.
Petinu Hrvatica muče seksistički stereotipi u društvu
No, i svi ostali problemi su u Hrvatskoj dobili više glasova nego što je to prosjek EU. Trećini hrvatskih ispitanica važan je problem i neravnoteža poslovnog i privatnog života, što se itekako pokazalo upravo u pandemiji jer sve statistike govore kako su žene ponijele znatno veći teret obavljajući kućne poslove, pomažući djeci sa online nastavom, njegujući nemoćne članove obitelji… Mnoge su uz to i same radile od kuće, a neplaćeni kućni rad uzimao im je vrijeme koje su trebale posvetiti plaćenom radu.
Hrvatske su ispitanice na trećem mjestu u Europi i po ocjeni važnosti manjka žena na odgovornim položajima u kompanijama – to je važno petini ispitanica, dok je za njih 14 posto važan problem i manjak žena na odgovornim pozicijama u politici. Petinu muče i seksistički stereotipi u društvu.
Što žene očekuju od EU Parlamenta?
Distribucija odgovora prema dobnim skupinama odražava razliku u prioritetima među generacijama. Ispitanice starije od 55 godina najviše brinu zbog traffickinga i seksualnog iskorištavanja žena i djece. One od 15 do 24 godine pak traže od EU parlamenta da riješi manjak žena na odgovornim pozicijama u politici, kao i da se bori protiv seksističkih stereotipa.
Visokoobrazovane žene, pak, traže od Europskog parlamenta da mu prioritet bude borba za ravnotežu poslovnog i privatnog života i obaveza žena, kao i razlika u plaćama, koja najviše smeta javnim službenicama, liječnicama, arhitekticama, odvjetnicama… Onima s nižim stupnjem obrazovanja prioritet je rješavanje problema fizičkog i mentalnog nasilja.
Žene zaposlene u kompanijama najviše brine razlika u plaćama, dok je za samozaposlene prioritet rješavanje seksističkih stereotipa kao i manjak žena na odgovornim pozicijama u politici. Očito se svakodnevno sudaraju sa seksizmom dok vode svoj posao, a vjeruju kako bi ga više žena u politici moglo efikasnije suzbijati.