Prostodušna Goge Biondina Arijane Čuline i lik uspješne poduzetnice kojega uprizoruje u predstavi Menopauza na prvi pogled nemaju nimalo sličnosti. Ipak, ona karakterna crta po kojoj su oba lika prepoznatljiva, a to je je izravno izražavanje svega što misle i osjećaju – ravno u glavu, bez okolišanja – glavna im je i zajednička karakteristika. A koliko publika voli likove koji direktno izražavaju ono što misle i osjećaju dokazale su pune dvorane hit predstave Menopauza u kojoj Arijana Čulina nastupa uz još tri jednako tako energične, talentirane i slavne glumice i pjevačice – Sanju Doležal, Karmelu Vukov-Colić i Salome.
Dok čekamo da se Menopauza, broadwayska predstava koja je u Hrvatskoj odmah postala hit nakon što ju je postavilo kazalište Luda kuća, vrati na pozornice, s Arijanom Čulina razgovaramo o njezinim ulogama u kojima se bavi muško-ženskim odnosima te o aktualnim problemima kao što su nasilje u obitelji te zdravstvena zaštita rodilja, koje su na vidjelo izašle u izolaciji zbog epidemije koronavirusa i potrebe izolacije.
Predstava Menopauza reklamira se pod sloganom Jedina Menopauza u kojoj će i muškarci uživati. Koliko je muškaraca u brojnoj publici Menopauze i kako reagiraju na predstavu?
Znate naravno da se za reklame biraju slogani koji će privući publiku. U onaj ženski dio organizatori su s obzirom na tematiku sigurni da će biti zainteresirani, a na onaj muški su apelirali tim sloganom. Nisam nikada bila pobornik dijeljenja štiva za muškarce i žene, predstava za muškarce ili žene, umjetnosti općenito za muškarce ili žene. Naravno da će neke tematike više privući jednu ili drugu populaciju, ali ima žena, a jedna od njih sam i sama, koje su uživale u kriminalističkim romanima, akcijskim filmovima, vesternima, kao i muškaraca koji vole romantične filmove, mjuzikle, operete… Tako da u publici na našoj predstavi vidimo dosta muškaraca koji se zabavljaju jednako kao i njihove žene pošto se uz ženske probleme vezane za menopauzu neizostavno spominju i oni kao i način na koji se oni također s njima nose.
Goge Biondina bila je jedno vrijeme snažan ženski glas koji se bavio odnosima muškaraca i žena. Jesu li se odnosi u međuvremenu promijenili? Bi li Goge Biondina danas imala što reći?
Nisam komentirala samo muško-ženske odnose, kako sam navela, već sve i svašta; socijalne prilike, trenutnu političku scenu, društvene fenomene, umjetnost i slično. Odnosi među spolovima su se definitivno promijenili. Muškarci i žene su postali neovisniji, komotniji, manje spremni na davanje, kompromis i manje potrebni jedni drugima. Praonice, fast food i brza dostava rješava im tehničke probleme, a Internet, Facebook i druge društvene mreže rješavaju društvene, a kućni ljubimci emotivne. A kad se požele bliskog kontakta danas je on puno fleksibilniji.
Jeste li pratili događanja oko potresa u Zagrebu. Kako komentirate rodilje s novorođenčadi koje su morale izaći iz rodilišta za vrijeme potresa? Trebaju li se žene same pobrinuti za rodilišta, s obzirom da muškarci dosad to nisu učinili?
To što se dogodilo u Zagrebu je strašno, a još gore što se desilo baš u momentu ove stravične epidemije. Sretni smo što nije bilo većih stradanja, a tužni zbog djevojčice koja je izgubila život. Što se tiče rodilja i bolnica općenito, ovo je upozorenje da moramo više ulagati u zdravstveni sustav. Kao i većina naših građana razočarana sam održavanjem bolnica koje su tako potrebne svima i u kojima zdravstveni radnici revnosno obavljaju svoje zadaće. Možemo li nekako preko EU fondova ili na neki drugi način prikupiti sredstva za obnovu trošnih bolničkih zgrada u kojima bi bolesnim i potrebitim ljudima olakšali boravak u njima? Potreba za tim se najbolje vidjela u ovako teškom trenutku kao što je potres gdje su se rodilje našle spašavajući se ispred zgrade i hvala Bogu da je sve dobro prošlo.
U izolaciji zbog koronavirusa kao jedan od velikih problema pokazalo se da partneri ne znaju kako osmisliti i u zadovoljstvu provesti puno vremena zajedno. Povećane su tenzije, a istaknut je i problem povećanog nasilja u obitelji. Imate li savjet? Kako kroz šalu i zabavu poboljšati odnose?
Mnogo toga je ova izolacija promijenila i ukazala nam, dobrog i lošeg. Ma koliko teška situacija bila malo nam je pokazala da bi, šta bi mi Dalmatinci rekli, trebali stat na balun. Manje jurcati, više se posvetiti bližnjima, uživati u malim stvarima, okrenuti se sebi, prirodi, a s druge strane, na žalost, pokazala je da mnogi nisu u stanju provesti više vremena u svoja četiri zida. Nasilja je, na žalost, uvijek bilo i rado bih dala recept kako se kroz umjetnost može smanjiti i kako parovi mogu lakše funkcionirati u jednom prostoru, ali ne znam da li će to biti učinkovito. Moj recept, koji i sama primjenjujem, je dati slobodu sebi i onom drugom u osobnom razvoju i nekim njegovim zadovoljstvima. Zaokupiti se nečim što vas zanima i to isto dopustiti drugom, naravno ako se ne radi o nekim groznim porocima. Ljudi često guše jedni druge, naslanjaju se i tlače jedan drugog, ali mi i u zajednicama moramo sačuvati svoju individualnost kako bi mogli zdravo funkcionirati. U ovim vremenima izolacije neka svatko nađe sebi neku okupaciju, neka iskoristi priliku da napravi nešto za što prije nije imao volje ni vremena. Mi umjetnici smo blagoslovljeni jer možemo pisati, slikati, igrati se na sto načina. Ali svaki čovjek ima neke darove koje može realizirati. Samo nezadovoljan, ogorčen, ljubomoran čovjek je nasilan.
Vaša knjiga „Što svaka žene triba znat o onim stvarima“ prvi put je objavljena 2002. godine. Što se od tada promijenilo? Znaju li danas žene više o onim stvarima nego tada? Vrijede li upute iz knjige i danas?
Puno puta sam odgovarala na ovo pitanja. Tada sam napisala parodiju na savjete o tome kako treba raditi i ponašati se u nekim životnim situacijama. Knjiga je bila hit, za to vrijeme drugačija. Pristupačnija širem čitateljstvu. Žene su se smijale situacijama u kojima su se prepoznavale. Imala sam dosta informacija kako im je pomogla da prebrode teške situacije pa čak i ozdrave. Nakon toga iznjedrilo se na stotine ozbiljnih knjiga o samospoznaji, o tome kako biti uspješan u ljubavnom i poslovnom životu, kako reći da ili ne, kako osvojiti nečije srce. I ma koliko knjiga napisano mislim da svatko od nas mora naći svoj vlastiti put jer koliko god nam se činilo da imamo slične ili jednake probleme svatko ih doživljava i rješava na različite načine. Kao što svi imamo oči, uši, usne, a sve zajedno čine različite cjeline.
Glumite, pišete, pjevate, slikate – kažete da ste „žena od broja jedan“ jer vaše uloge snažnih žena traju. I u Đekni i Goge Biondina i u Ne gledaj mi u pijat. Vidite li oko sebe snažne muškarce kao ravnopravne partnere u poslu i u životu?
A to sam jednom izjavila da sam žena od broja jedan jer su mi uglavnom prvjenci bili jako uspješni bilo da se radi o knjizi, seriji ili filmu. Nakon prve uspješne serije trebao je niz godina do knjige, pa niz do filma, a u međuvremenu sam davala sebi zadatke i bavila se onim što me privlačilo u datom trenutku naravno uz obaveze u mojoj matičnoj kući HNK Split. Ima snažnih ljudi, ali uglavnom nespremnih na davanje, oni slabiji su spremniji jer jak čovjek misli da je dostatan sam sebi i teže je spreman na kompromis , slabom treba utočište pa ga traži kod jakog. Ima parova koji su kompatibilni, ali malo je takvih.
Arijana Čulina u stalnom je angažmanu u kazalištu HNK Split, a za svoju prvu filmsku ulogu u filmu „Ne gledaj mi u pijat“ osvojila je 2016. godine nagradu za najbolju glumicu na Filmskom festivalu u Beogradu. Svestrana umjetnica, glumica, spisateljica i slikarica, predodređena je za uloge snažnih, samostalnih žena koje se same bore za svoje mjesto pod suncem. I podjednako je bez dlake na jeziku i kad je žena iz naroda, prostodušna Goge Biondina koja benigno i zabavno komentira svijet i ljude oko sebe, i kad je poslovna i uspješna žena u Menopauzi, kojoj je morala dodati i neke svoje osobnosti i duhovitosti po zahvaljujući kojima je hrvatska predstava dobila dodatni šarm.